Žilavka
Par riječi o žilavci
O podrijetlu imena žilavke teško je dati točan odgovor, ali pretpostavka o njenom imenu koje simbolizira fine žilice, koje se naziru u doba pune zrelosti grožđa, kroz njenu debelu, ali prozirnu kožicu, može se uzeti kao logična, a dodatak hercegovačka kao da hoće reći: Nigdje tako raskošna, nježna, blagotvorna i izdašna da nadoknadi brigu i trud vinogradara kao u Brotnju, u Hercegovini, gdje je nastala, formirala karakteristike, prilagodila se i poistovjetila sa sunčanim i kršnim ambijentom Hercegovine.
Trs žilavke raste uspravno, bujno. Iz njega u proljeće i tijekom vegetacije izbijaju brojne mladice kratkih internodija s glatkom rebrastom korom smeđežute boje, koja se na nodijima prelijeva u spektar smeđe do ljubičaste boje.
Listovi na mladicama su srednje veliki do veliki, simetrično građeni, obično petodijelni s peteljkinim sinusom u obliku slova V, otvorenim ili potpuno preklopljenim. Lice lista je svjetlozelene boje, a naličje lista za nijansu svjetlije.
Površina lista na licu je glatka, a naličju dlakava. Rub lista je nazubljen tupim zupcima. Zelena boja nervature lista pri osnovi poprima crvenkaste tonove.
Cvijet je morfološki funkcionalno hermafroditan, što omogućuje samooplodnju i stranu oplodnju, pa ne dolazi do pojave nepotpune oplodnje-rehuljavosti grozda.
Zavisno od godine u Brotnju Žilavka cvijeta koncem svibnja do početka lipnja ili u pravilu oko tjedan dana prije cvjetanja sorte Blatina s kojom se suživila i kojoj služi kao «oprašivač». Bobice su srednje velike do velike, okrugle, obojene nijansama od zeleno-žutih do žuto-jantarnih tonova.
Grozdovi žilavke srednje su veliki s masom od 150 do 200 grama, piramidalnog ili cilindričnog oblika do tri sugrozdića na odrvenjeloj peteljci. Kompaktnost grozda varira i u vinogradima susrećemo lagano rastresite do vrlo zbijene grozdove.
U vezi s ovom osobinom grozda tumači se i uočena različita osjetljivost bobica prema truleži u kišovitim jesenima.
Zapaženo je da je grožđe Žilavke u plantažnim vinogradima u kojima trsovi formiraju daleko gušći sklop, izvrgnuto nešto jačim napadima truleži grožđa nego kod individualnog uzgoja «uz kolac». Ta osobina bila je nepoznata starim vinogradarima koji su uzgajali Žilavku na ekstenzivan način.
Od kultivara Žilavke proizvode se kvalitetna, a s probranih položaja (vinograda) vrhunska vina, vrlo često s dodatkom do 15% Krkošije i Bene, također autohtonih kultivara (sorata) Hercegovine. Divna kristalno čista, zelenkasto žuta boja, specifična aroma, skladan odnos alkohola i kiselina, bogat ekstrakt – izdvajaju Žilavku iznad drugih vina.
Žilavka je jako vino s 12-14 vol. % alkohola, 5- 6 g/l ukupnih kiselina, uz ukupan ekstrakt 20 do 27 g/l.
Svoju pravu punoću i prepoznatljivost postiže dužim odležavanjem u boci.Pije se uz janjetinu, lešo ili pečenu na ražnju, zatim jegulju i uz druge slatkovodne ali i morske ribe, uz sir iz «mišine» (mijeha), pršut.
Posluživati je obvezatno rashlađenu na temperaturi 10-12 ºC.
Povratak na vrh stranice |
